PALETAŠI.PIŠU
Iz ropotarnice...
Pokušavam iz sjećanja iskopati jedan ful poseban i totalno najtrknutiji dizajn koji smo napravili a da kod klijenta nije prošao... i da je ostao trajno urezan u mojoj glavi.
I onda u ovoj svojoj ropotarnici sivih stanica naletim na mnoge koji su „prošli“, i koji su mrak, super, divni, otkačeni... samo možda malo dotjerani prema željama klijenata... i ne mogu naći ono što tražim. Ono zaboravljeno, neobjavljeno... pa sam malo pokušala kopati po serveru i tražiti inspiraciju, ali nisam naišla na „ono nešto“. Šteta, jer bilo je takvih radova. Treba mi restart moje glave... možda bih onda uspjela pronaći ono što tražim.
Ali sjetila sam se koliko smo puta svi zasjeli pa ispaljivali lude zamisli, smijali se genijalnim umotvorinama, koje smo zatim pretočili u nešto vidljivo, i onda opet, kako smo bili k'o pokisli miševi, razočarani, kad klijent nije shvatio naš humor, naše genijalne fore...
Jer kad nešto smislimo i iskreiramo do detalja, dobijemo osjećaj kao da nam je to dijete, a onda dođe netko i kaže nam kako je to dijete ružno, ili nije baš nešto, ili nema osobnost, ili nije baš pravilno, ili nije crno, ili nije plavo... ili je preširoko ili je prenisko i kako bi oni promijenili ovo ili ono. OK, nema problema, možemo mi staviti zelenu boju, ali to onda nije Zemljanin nego Marsovac i to mijenja cijelu koncepciju! Kao da roditelji ne bi htjeli da im djeca ne jedu prstima i da ne bubnu glupost pred nepoznatima, ali to ne ide baš tako... Djeca imaju svoju osobnost, baš kao i naš kreativni uradak, kao i naša kreativnost uostalom! I zapravo nije baš samo tako napraviti romantičnu priču s happy endom o auto gumama ili okovima za vrata, ili lijeku protiv hemeroida :).
I kako da se sad sjetim jednog takvog fenomenalnog projekta, kad je u zadnje vrijeme bilo toliko predivnih, šašavih, luuudih, koji su ipak našli svoj put do čudesnih umova naših klijenata. I zato ostajem pri tome da smo imali masu dobrih, ma što dobrih - savršenih ideja, za koje se nadam da ćemo ih nekom drugom prilikom uspjeti iznijeti na svjetlo dana :). I onda ću ih sigurno zapamtiti.
